Home sweet home

Nije me bilo neko vrijeme i dosta stvari se dogodilo u međuvremenu. Imala sam posla s majstorima jer sam se napokon odlučila za sređivanje kupaonice u stanu. To je investicija koju sam stalno odgađala, bez obzira što je stara kupaonica bila odvratna, ali muka me hvatala od pomisli na prašinu i hrpu majstora koji mi se muvaju po stanu. Radovi su trajali desetak dana i evo malo slika da dočaram atmosferu.

Mislim da sam u tih deset dana dobila prve sijede i izgubila živaca kao nikada u životu. Uglavnom, sve što je moglo poći krivo, pošlo je: susjedi ispod je procurila voda zbog čupanja kade, majstoru je pozlilo, došlo je do greške pri naručivanju pločica pa je jednih bilo previše, a drugih premalo... i još je tu bilo dosta toga da mi se ne da sve ni nabrajati. Taj Murphy je strava lik i još uvijek ne znam zašto je mene uzeo na pik, ali kad ga uhvatim nadrapat će. Još uvijek zbog nekih stvari istjerujem pravdu u trgovini kupaonskog namještaja i jasno mi je da se pogreške događaju, ali ne volim kada prave budalu od mene. O.K. zeznuo si, ispričaj se i idemo dalje. Ali kod nas su svi postali nešto prekomotni, kao da im se ne da raditi (a toliko je ljudi koji žele raditi na birou). Najgore od toga je što im ostaviš tolike novce, oni zeznu stvar i nema ni isprike, a da ne računam u to izgubljeno vrijeme na letanje od trgovine do trgovine, potrošeno gorivo i živce. No bilo je kako je bilo, evo nekoliko sličica da vidite produkt mog živciranja.






 Uz sve te radove stigla sam malo i otići na more. Bila sam u Opatiji, kupala se u Mošćeničkoj Dragi te se odmorila i zabavila sa ekipom koju tamo imam. Samo što mi je deset dana jako malo jer sam navikla biti po mjesec dana s obzirom da imam gdje biti, ali godišnji mi je gotov i tko će sada dočekati nagodinu, ali sve što je lijepo kratko traje.





 I ovaj post završavam večericom koju mi je dragi pripremio. Salata od svježeg sira i vrhnja s kupusom i paprikom poslužena na pecivu s domaćom slaninom koju kao prava Slavonka obožavam.