Jučer
sam pogledala film Ang Leea Pijev život i oduševila sam se. Film je nastao
prema predlošku istoimene knjige kanadskog pisca Yanna Martela objavljene 2001
i ove godine je bio nominiran za čak jedanaest Oscara, a osvojio ih je četiri:
za najbolju režiju, najbolju glazbu skladanu za film, najbolje vizualne efekte
i najbolju kameru.
Taj zanimljivi dječak je po vjeri hindu, ali se također križa prije jela jer mu se sviđa Isus i klanja se Alahu. On je pravi vjernik i kako kaže da u hinduizmi ima 32 boga pa što je onda jedan bog više.
Osim
što svojim primjerom pokazuje kako jedna osoba može objediniti nekoliko vjera
te zaista vjerovati, radnja započinje tek kada se cijela obitelj odluči
preseliti iz Indije u Kanadu, a na putu dožive brodolom. Dječak se spasio
zahvaljujući svojoj dječjoj radoznalosti tako što se našao u čamcu za
spašavanje, ali je bilo još skrivenih putnika: zebra, hijena, čimpanza i opasni
bengalski tigar Richard Parker. Na kraju ostaju samo dječak i tigar te zajedno
provode 227 dana u čamcu za spašavanje na Tihom oceanu.
Nakon odgledanog filma ne mogu se
suzdržati, a da ga ne usporedim s dobitnikom Oscara 2012. za najbolji film
Argom. Filmovi su potpune suprotnosti, dok Argo veliča američke pothvate
(spašavanje američkih diplomata iz Teherana tijekom iranske talačke krize 1979. godine), Pijev život
na dječji, nevini način govori o preživljavanju i suživotu čovjeka i zvijeri te
o religijama koje ne bi trebale biti prepreka ljudima. Mislim da je Pijev
život, ako ne zbog priče, zaslužio Oscara za najbolji film zbog veličanja
života i pokazivanja velike tolerancije koje nam u ovim vremenima svima
nedostaje.
Argo mi je toliko prosječan film da ne vjerujem da je dobio Oscara. Zapravo, vjerujem, ipak su to Amerikanci koji "svršavaju" na svoje američke heroje. Pf. Life of Pi je predivan film.
OdgovoriIzbrišiSlažem se!
Izbriši