Crna strana hrvatskog turizma

Dragi moji vratila sam se s godišnjeg odmara. Iako sam na moru bila više od dva tjedna, planirala sam ostati još toliko jer imam gdje biti pa mi je svejedno bila na moru ili kod kuće. Vratila sam se kući jer sam morala zbog situacije koja je nastala i o kojoj ću vam danas pisati jer ne želim da se netko od vas nađe u takvoj situaciji.

izvor

Suprug i ja smo iz Opatije otišli na jednodnevni izlet u Bašku na Krku. Na plažu smo stigli oko 12.15 (dosta kasno) i trebalo nam je neko vrijeme da bi našli mjesto gdje ćemo se smjestiti. Kada smo se smjestili, sve smo stvari stavili u torbu za plažu jer je bio jak vjetar, a torbu smo stavili preko ručnika da ne bi odletjeli. Otišli smo u more i iz mora smo vidjeli naše stvari, znam jer sam iz mora promatrala torbu, a kada smo izašli iz mora u 12.40 torbe više nije bilo. To se dogodilo u djeliću sekunde da smo ostali bez svih stvari, opljačkani do gole kože, ostali smo samo u kupaćim kostimima. U torbi nam je bilo sve: novčanici s dokumentima, dva mobitela, moje sunčane naočale, fotoaparat, mp3, rezervni kupaći, odjeća, neke nama bitne sitnice i ključ od automobila. Iz obližnjeg kafića smo nazvali policiju i nakon pola sata došao je tkz. cipelić koji je uzeo izjavu i popričao sa svjedokinjom koja je vidjela sumnjivog mladića.

Sada dolazimo do onoga što nas je najviše šokiralo. Policajac je rekao da moramo do policijske stanice koja je u gradu Krku, udaljenom od Baške 19 kilometara i da se moramo sami snaći za prijevoz?! Jel možete zamisliti naše čuđenje, znači imamo samo kupaći kostim i ručnik, bez mobitela, bez novca trebamo nekako proći 19 kilometara. Policajac je nekoliko puta nazvao policijsku postaju da dođu po nas, što su odbili jer su im sve patrole zauzete, a policajac koji je u Baškoj uzeo izjavu od nas je jedan jedini policajac na cijelo mjesto od 1700 stanovnika + nekoliko tisuća turista i nema ni bicikl, a kamoli automobil i još nije sa otoka nego je tu na ispomoći. Nakon toga moj suprug sam naziva s recepcije jednog hotela gdje smo namolili za poziv policijsku postaju i oni mu odgovaraju isto, na što je on upitao jer treba sad nešto pokrasti ili razbiti da bi došli po njega, a policajac u stanici mu odgovara neka razbije. Naš očaj vidio je čovjek koji je radio na recepciji i pozvao je svog prijatelja, dao mu ključeve od auta i rekao mu da nas odveze u Krk u policijsku postaju.Nama je bilo bitno jako što prije doći u policijsku postaju jer na osnovu tog policijskog izvješća smo mogli otići u poslovnicu banke i podići novac te kupiti odjeću i hranu.

Do Krka smo došli zahvaljujući pomoći malog čovjeka i jako je lijepo znati da ima još dobrih ljudi koji su spremni pomoći nekome u nevolji. Kada smo došli u policijsku postaju u dvorištu su im stajala tri automobila + popularna marica. I ja se sad pitam što im znači onaj logo na automobilu sigurnost i povjerenje kada ju nismo dobili kada nam je bilo najpotrebnije. Bolje bi se prema nama ponašali da smo kriminalci jer bi onda morali doći po nas, obući nas i nahraniti, a ovako da nije bilo dobrih ljudi, što se tiče naše policije, mogli smo spavati na ulici goli, gladni i žedni.

izvor

U razgovoru s policajcima u policijskoj postaji saznali smo da se takve krađe događaju dva do tri puta dnevno na otoku, a kako i ne bi kada je to raj za lopove, jer što može napraviti  jedan cipelić sam na nekoliko tisuća ljudi. To su stvari o kojima se ne govori na televiziji, ne može se pročitati u novinama, ali su žalosna istina o tome što se u turističkoj  sezoni događa na Jadranu. Naša je sreća što znamo jezik, možete zamisliti što se događa strancima jer policajac cipelić s plaže ne govori ni jedan strani jezik. I onda po vijestima slušate priče kako je bilo malo turista u sedmom mjesecu zbog lošeg vremena, a nitko ne govori o krađama koje se svakodnevno događaju. Također smo saznali da lopovi samo kradu torbe, znači da su naše stvari bile razbacane po ručniku ili ispod ručnika lopov bi uzeo samo praznu torbu.

Nismo djeca, znamo da se krađe događaju i da smo trebali bolje paziti na naše stvari, tu nikoga ne krivim, osim sebe, ali smo jako razočarani postupanjem naše policije u tim trenucima nemoći jer ne možete zamisliti da nemate ni kune, ni odjeće, ni osobne, ni kartice da podignete novac s računa, a policija koja te u tom trenutku treba zaštititi to ne čini.

Bilo je tu još puno stvari koje su se trebale napraviti, kao donijeti rezervni ključ od auta iz Osijeka itd. 

A sad kad sam se izjadala i ispričala vam ovaj ne baš lijep događaj, zanimaju me vaša iskustva. Jel vam se ikada dogodilo da ste bili opljačkani ili ste svjedočili nekoj krađi?