Mjesec u slikama – prosinac

Prosinac je sam po sebi zanimljiv mjesec, pun događanja i blagdanskog duha, takav je bio i moj pa sam imala dosta materijala za fotografiranje, tako da će ovo biti post s puno slika i malo teksta. U studenom nisam pisala mjesec u slikama jer nisam imala dovoljno materijala pa će se nekoliko sličica naći na početku ovog posta, no naravno veliki dio bit će posvećen blagdanskom raspoloženju.

Neradna subota ujutro – omiljeni dio dana i ispijanje kave.

Zamijenila sam 50 bodova u DMu za 30% popusta na svu prirodnu kozmetiku + torbu i nakupovala dosta toga.

Omiljeno mjesto moje Fikice i promatranje ptičica u letu.

Kad ti se ne da ništa kuhati onda naručiš lazanje.

Pohani zlatni šampinjoni, njam, njam.

Ne, uopće ne volim gljive.

Malo blagdanskog duha i u mome domu.

Uživala sam u izlasku sunca, jednom od rijetkih koje sam vidjela jer u to vrijeme obično još spavam J

Spremna sam za snijeg, imam nove tople čizmice.

Jedna od uličnih mica koje hranim ispred zgrade.

Tko još ne voli žele bombone. Kod mene kad ih otvorim ne prežive duže od sat vremena.

Biskupski kruh s suhim voćem i orasima.

Božićni domjenak.

Gledao se Hobit, a moj mužić je morao ubaciti svoje čapke u kadar J

Napokon i malo adventskog duha u Osijeku, nije nešto spektakularno, ali bitno je da se nešto pokrenulo.

Pingvin familiy žica topli čaj.

Obitelj Ježurke Ježića.

Moje novo prijevozno sredstvo.

Još malo dekoracije.

Božićna manikura, ništa bez šljokica.

I opet Balašević, samo ovaj put u Đakovu i nije koncert, nego show gdje je Đole pričao zgode svoga djetinjstva uz pokoju pjesmu uz pratnju maestra Aleksandra Dujina na klaviru.

Malo da dočaram atmosferu ovom lošom fotografijom s mobitela, ali nije se smjelo ni slikati ni snimati pa sam se švercala J

Kraj mjeseca mi nije bio sjajan jer sam na Silvestrovo puštena iz bolnice nakon laparaskopske operacije propuhivanja jajnika, ali kada imam cilj zbog kojeg to radim ništa nije teško, tako da sam umjesto na nekom veselijem mjestu Novu godinu dočekala u pidžami gledajući novogodišnji program. I shvatila sam prednost življenja na trećem katu jer sam imala odličan pogled na desetak vatrometa u gradu. Osobno mi nekako bolje leže ove neparne godine, tako da mislima da će ovo biti moja godina.